Tunel- tama- svjetlost -novo rođenje

Zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu. Upravo ova izjava bila je jedna od prekretnica mog života. Već duže vrijeme se spremam s vama  podijeliti ono što nosim u sebi godinama, nešto što je u potpunosti promijenilo moj život ,ali i život mojih najmilijh. Nakon priloga u Dobro jutro Hrvatska, a nakon toga i u emisiji Sve u šest dobila sam puno dirljivih poziva i poruka gdje mi se zahvaljujete na svemu što sam učinila  za vas i na mojoj hrabrosti. A sad da pomalo krenem i da olakšam svoju dušu, i da konačno saznate da bez obzira na sve teške i loše dane možemo izaći kao pobjednici. Moja priča je jako dugačka i pokušat ću vam je predočiti najbolje što mogu. Rođena sam 22.12.1988 u preslatkom gradu Šibeniku. Bila sam prvo dijete svojih roditelja koji su mi pružili najbolju ljubav koju roditelji mogu pružiti. Nedugo nakon mog rođenja tata obolijeva od teške autoimune bolesti- Bechterove, a nakon toga u moju obitelj stiže preslatko stvorenje- moj brat Dominik. Život me nije mazio, od početka nisam imala ljubav niti djeda niti bake, dok je baka s tatine strane godinama radila probleme u našoj obitelji. Do 17.godine bila sam zdrava i vesela djevojka koja je živjela punim plućima i uživala u mladenačkim danima. A onda se moj život preokrenuo, kao što se okreće kolo sreće, za nekoga u pozitivnom smjeru, za nekoga u negativnom. Sve je počelo s jednom virusnom upalom pluća koja je potrajala mjesecima jer se nije mogla pogoditi advekatna terapija. S obzirom da sam svakodnevno primala različit koktel antibiotika, počele su se javljati alergije. Alergije su bile jake , intezivne u obliku napadaju gušenja i koprivnjače. Do dana kada dobijem predanafilaktički šok. Nakon toga upućujem se u Zagreb gdje se otkrije da sam alergična na sve antibiotike i analgetike. Zahvaljujem se dragome Bogu na  tome što je spriječna reakcija koja se mogla dogoditi. Vraćam se svojoj kući, a nakon toga u svom kartonu pristižu  dvije nove dijagnoze: tahikardija i hipertenzija. Bilo je dana kada su moji otkucaji bili i po 160-200, sekunde i sati su bile borba, a hitna je postajala moj drugi dom. Ubrzo kreću i gastroenterološke tegobe u obliku bolova, nadutosti i zatvora, a nakon toga i ginekološke u obliku izostanka menstruacije. Dolazi period kada počinjem tonuti.Zbog viška tjelesne težine upućuju me na laganiju dijetu. Dolazi prvi dio moje borbe. U 3 mjeseca gubim 15 kg, nakon toga 10 kg u godinu dana i na kraju 5 kg u mjesec dana, što je rezultiralo gubitkom težine od 30 kg. Postajem sve slabija, nemoćna, noćima osluškujem krikove svoje mame iz sobe. I borim se s tim, gledam je kako pati , a ona gleda kako njeno dijete pati.Gubim najljepše godine svog djetinjstva.Bliži se i moj 21. rođendan i sve što sanjam je samo da mi se smanje muke koje proživljavam.Gledam društvo i okolinu, promatram kako uživaju u najljepšim godinama mladosti, za razliku od mene. Imam osjećaj kao da sve sanjam i da cijela priča nije istina. Kao što neki sanjaju dobitak na lutriji, moji snovi su samo ispunjeni zdravljem, da samo bar jedan dan budem bez boli. Ne tražim da jedem sve i svašta, tražim samo mali komad hrane koji mi neće prouzročiti bol… ZAR STVARNO PUNO TRAŽIM ?

Gubim menstrauciju potpuno te počinjem obilaziti razne gastroenterološke ordinacije u nadi da će mi pomoći. Nalaz pokazuje da sam ušla u ranu menopauzu, te dobivam dvije nove dijagnoze : hipogonadotropni gonadizam i hipopituarizam. Stavljaju mi na hormonalnu terapiju od koje dobivam strašne nuspojave. Dolazi moj drugi najteži period. Sa crijevima sam bivala sve lošije, znalo je proći i 14 dana da nisam imala stolicu, a da su bolovi bili dio mene. Obišla sam razne gastroenterološke ordinacije, ali i dalje sam izlazila s velikom zagonetkom. Dolazim u period kada ne mogu pojesti ni najmanji komadić hrane. Pojavljaju se i urinarne tegobe gdje sam znala mokriti i po nevjerovatnih 7 litara po noći. To mokrenje je jako utjecalo na moj privatni život, što me je znalo slomiti. Nikada neću zaboraviti dan kada mi je endokrinolog rekao: ja mislim da je u pitanju kod vas anoreksija i dok god vas mama podržava u ovome, ne trebate više dolaziti u moju ordinaciju. Ajde da obavimo i to onda, nalaz psihijatra nije pokazao nikakvi veliki problem osim blage anksioznosti, a nalaz neurologa nažalost upućuje na mali dobroćudni tumor na hipofizi. Pa zar je to moguće, još jedan novi šok. No ne odustajem, nešto me gura prema naprijed.Polako dolazi ta sedma godina bolesti, presudna za moj daljni život.

I dolazim do trećeg najtežeg perioda.Gastroenterolog me upućuje na bezglutensku dijetu bez da me je testirao na celijakiju. To je bio jedan od najgorih koraka na koji sam pristala. I molim vas da uvijek pripazite na to. Prelaskom na dijetu crijevne resice se oporave i dobije se lažno negativan nalaz. Tako je bilo i kod mene jer se testiranje obavilo nakon nekoliko mjeseci gf dijete. Preporučava mi da ipak izbacim gluten, ali da ostavim pir. Naravno kreće jedna velika teška borba, jer pir je glutenska žitarica,  a ja sam je nastavila konzumirati. Počinjem bivati sve lošije i dolazi taj dan kojeg nikad neću zaboraviti. Bio je to lijep sunčan
dan kada sam se ustala i otišla na posao. Niti slutila nisam da bi to mogao biti dan kad ćemo krenuti u nešto što će zauvijek promijeniti moj život. Na poslu mi pozlije i zahvaljujući mojoj divnoj hematologici, hitno se šaljem u ZagreB. Nalaz krvi po prvi put nije bio dobar, krvna slika je bila jako loša, postavlja se i dijagnoza neutrofilne anemije.

No da bi se dokazala celijakija moralo me se vratiti na test opterećenja glutenom na nekoliko mjeseci. Moje tijelo to nije dugo izdržalo, ja sam klonula i svaki danom bivala sve lošije. Iz kreveta se nisam mogla ustati, krvna slika je bila očajna i konačno mjesec travanj 2013. stiže dijagnoza koja mi mijenja život: celijakija. Taj dan kada mi je uspostavljena dijagnoza, iz tunela punog tame koji me je obavijao svih ovih godina, polako izlazim i gledam novu svjelost. Do mene dolazi sunce i ja slavim svoje novo rođenje, te se zahvaljujem dragom Bogu kao i timu liječnika sa Rebra što su mi spasili život. Sunce, nada, život, pa da li je to moguće. Da, uistinu je moguće. 

Nakon izlaska iz bolnice stiže još jedna dijagnoza kao posljedica kasno otkrivene celijakije- osteoartritis. Prelazim na striktnu bezglutensku dijetu koja mi je doživotni lijek.

Prelaskom na striktnu bezglutensku dijetu počela sam se osjećati bolje. No prehrana bez glutena nije riješila sve moje tegobe jer pored glutena nisam smjela konzumirati preko 80 posto drugih namirnica ( kvasac, jaja, mliječni proizvodi, šećer, meso, riba, riža, kukuruz, mahunarke…). S obzirom da sam za nutricioniste bila prekompliciran slučaj i da mi nisu uspjeli sastaviti jelovnik s takvim mnogobrojnim ograničenjima, počelo je moje traganje za receptima kako bih osmislila način prehrane za sebe, ali i za druge kojima je puno toga zabranjeno. Upravo to što sam bila mnogima zagonetka u meni je davalo jednu posebnu snagu da dokažem da bez obzira na sve poteškoće prehrana može biti zdrava i slasna, a da  mi možemo izaći kao pobjednici. Osnovala sam blog Zdravo i slasno, a nakon toga  i grupu Bezglutenski recepti koja danas broji 20000 članova. Upravo ta grupa je moja druga obitelj, obitelj za koju živim i koja me ispunjava. Kada dobijem  poruke da sam pomogla mnogima , ja sam uistinu sretna i ispunjena osoba. Nikakav novac ne može ispuniti mene, za mene je prvenstveno užitak moje zdravlje i zdravlje sviju vas. Unatoč svim dijagnozama koje su bile dio mene danas sam puno bolje.

12923217_603271979842150_9003092401106337645_n

Dobila sam na težini, osjećam se i izgledam zdravije nego ikad u zadnjih deset godina. Celijakiju sam prihvatila kao moju dragu prijateljicu s kojom ću se družiti doživotno. Ono što bih željela poručiti je da nikada ne gubite vjeru i nadu, da se napunite pozitivnim mislima i energijom, jer one privlače dobre stvari. Oslobodite svoje srce i um od briga, pružajte više i živite što jednostavnije možete. Smisao života je biti svoj i čist u srcu.

A zadnju rečenicu završavam najljepšom mogućom vijesti koja mi je u međuvremenu stigla. Kontrolni nalaz magneta hipofize pokazao je da se dobroćudni mikroadenom povukao te vjerujem da će se uz moju dobru volju i energiju koju svakodnevno ulažem u sebe dogoditi još naprednih stvari. A evo još jedna jako lijepa vijest. Iako mi je rečeno da se menstraucija nikada neće vratiti ,sada dijelim s vama jednu riječ- TU JE!!!!! Nakon 5 godina izostanka, sada vam mogu reći da se stvari slažu jedna za drugom ,a ja već 4 mjeseci imam menstrauciju.

Svaki put je težak i borben, svaka sekunda je vječnost, ali uz dobru volju i pravilnu zdravu ishranu bez industrijskih prerađevina možemo puno toga učiniti za sebe.

CIJELU ISPOVIJEST NA 15 STRANICA MOŽETE PROČITATI U MOJOJ KNJIZI ZDRAVO I SLASNO BEZ GLUTENA.

0u0a3660

 

 

 

Nema komentara

Ostavite komentar